Postoji mišljenje da homeopatsko liječenje mora biti dugotrajno i da je potrebno raspolagati određenim strpljenjem dok ne dođe do dugo očekivanoga rezultata. Je li to tako? Homeopat nikako ne može uvijek jednako odgovoriti na to pitanje.

Za početak odgovorit ćemo na, kako se čini, jednostavno pitanje: što je to izlječenje? Može li se izlječenjem nazvati uklanjanje razdražujućeg simptoma, npr., glavobolje u razdoblju od, kažimo, nekoliko mjeseci da je ona uistinu izlječena? A kada ta glavobolja ponovno javlja poslije 3-4 mjeseca, pa zatim opet poslije 3 mjeseca, pa opet poslije 2 mjeseca, a lijek svaki put izvrsno pomaže, ali se simptomi poslije nekog vremena opet ponavljaju, postavlja se pitanje – je li tu bilo izlječenja? I po čemu se takvo izlječenje u biti razlikuje od uzimanja aspirina ili nekog drugog preparata protiv bolova? Po nekon načinu – ne razlikuje se ni po čemu.

Homeoptaija može biti razdijeljena na liječničku i na simptomatsku

Simptomatski se prilaz shvaća veoma jednostavno – ako postoji simptom, postoji i preparat koji ga otklanja. Takav prilaz, prilaz odgovarujučeg lijeka za bolest, apsolutno odgovara medicinskom prilazu na koji smo navikli, jednako kao i uobičajenim očekivanjima mnogih pacijenata. I ako se kod takvog prilaza i primjenjuje homeopatski preparat, takav prilaz nije homeopatski.

Za liječnika homeopata simptomi s kojima mu je došao pacijent samo su vrh ledenoga brijega, ledenoga brijega kronične bolesti. Ta se bolest razvijala mnogo godina, ponekad i desetljeća, očitovala se prehladama ili glavoboljama, stanjima nesanice ili apatije, napadajima slijepog crijeva ili bubrežnim kolikama. Homeopatima je jasno da se kronična bolest može razvijati i napredovati i da se bez stučnog liječenja, nažalost, nikada ne povlači. Ona se uvijek razvija prema određenim zakonitostima, prolazi kroz određene stadije, dobro poznate u homeopatiji, i stalno napreduje sve dok ne dovede organizam do prijevremenoga završetka.

Svrha je homeopatskog liječenja provesti organizam istim točkama kojima se i razvijalo njegovo kronično stanje, ali u suprotnome smjeru. Ovisno o očuvanosti i osobitim karakteristikama organizma to prolaženje može uzeti više ili manje vremena i može biti više ili manje bolno. To zato što u procesu liječenja mogu u ovakvom ili onakvom stupnju obnoviti prilično stari i neugodni somptomi kojih se pacijent, kako se činilo, oslobodio još prije mnogo godina – glavobolje ili probadanja (ili peckanja) prilikom mokrenja, razdoblja nesanice ili nastupi razdražljivosti, pogoršanje kožnih bolesti ili dugotrajan kašalj. Put prema ozdravljenju sasvim je sigurno težak i trnovit i mnogo traži i od liječnika i od pacijenta.

A sada – o rokovima homeopatskog liječenja

Može se reći da određeno olakšanje pacijent može osjetiti već u tijeku prvih sati, a ponekad čak i sekundi poslije uzimanja homeopatskog preparata, ali samo se izlječenje može postići tek mnogo mjeseci, a ponekad i godina. Osnivač homeopatije, S. Hanemann, govorio je da se pacijentu koji ima kroničnu bolest ozdravljenje može obećati najmanje u razdoblju 1,5-2 godine. Ponekad se raspaža i slijedeća zakonitost – trajanje liječenja u mjesecima odgovara trajanju postojanja bolesti u godinama. To znači da će, ako se bolest razvijala 12 godina, za njezino izlječenje biti potrebno najmanje godinu dana (za odrasle).

Liječniku nije dovoljno da odabere pravi lijek, to je tek prvi korak na putu prema ozdravljenju, on dalje mora veoma točno procijeniti reakcije organizma i dalje liječenje nastaviti maksimalno oprezno, po mogućnosti brzo i najbezbolnije za pacijenta. Pritom, gotovo po pravilu nije moguće u potpunosti izbjegavati pogoršanja. Slikovito govoreći, pacijent se na povratku kući, zdravlju, mora susretati s bolesnom prošlošću. I taj susret, više nego često, neće biti ni lak ni bezbolan.

Dužnost je liječnika – po mogućnosti rastumačiti pacijentu što se događa i pokušati olakšati moguća pogoršanja. Uloga je pacijenta shvatiti što se događa, imati strpljenje i povjerenje prema odabranoj metodi liječenja i prema liječniku kojega je odabrao i strogo poštovati preporuke liječnika koji ga liječi.

Navest ćemo nekoliko konkretnih primjera. Kako će, napr., homeopat dijetetu liječiti polipe u nosu? Poboljšanje disanja kroz nos postiže se, u pravilu, u tijeku 2 mjeseca, ali da bi se spriječili recidivi, potrebno je još najmanje 3-4 mjeseca liječenja. Pritom se ne liječi samo razgranatost polipa, što se potvrđuje pregledom liječnika specijalista za uho, grlo, nos i redgenskom snimku, nego i predispozicija koja rezultira širenjem razgranatosti. Rezultat nije samo riješen problem koji je pacijent doveo liječniku, nego se liječi i osnovica nestanka bolesti.

Drugi je primjer kronična nesanica kod koje je situacija komplicirana. Često dugogodišnja nesanica pokazuje da je pacijent prilično duboko zašao u kronično stanje, jer postojanje jakih sredstava za spavanje omogućuje da se dugo godina veoma uspješno potiskuje problem. U takvom se slučaju ako se pacijent odluči za primjenu homeopatskog liječenja, on nalazi pred ozbiljnom dilemom. On mora prekinuti sa svim sredstvima za spavanje i sa preparatima za smirenje (sedativima), na koje je navikao u tijeku mnogih godina. U suprotnome, homeopatski lijek neće djelovati onako kako bi morao. Da bi se uspostavio normalan zdrav san, kakav pacijent ne pamti već mnogo godina, on će možda morati da izdrži određeno razdoblje nesanice, sve dok se organizam pod djelovanjem homeopatskih lijekova ne uspije vratiti na normalno funkcioniranje.

I ako homeopat sasvim očito vidi da se radi ne samo o prirodnom zdravom snu, nego i o 5 ili 10 godina punovrijednog zdravog života kakav se može postići provedenom kurom liječenja, pacijentu situacija često izgleda kao mjesec briga i besanih noći umjesto sigurnoga sna koji on sebi osigurava kemijskim preparatima. Bude li pacijent imao dovoljno strpljenja i razumjevanja, a homeopat profesionalizma i dara uvjeravanja, onda će se stanje organizma toliko promjeniti da će se čovjek svojim stanjem vratiti u vrijeme i dob kada još nije znao za nesanicu. U takvom slučaju očito poboljšanje stanja može nastati najprije za mjesec dana, ali homeopatu za sigurno rješenje problema može biti potrebno najmanje godinu dana.

Pokušajmo zaključiti. Homeopat razmatra sve na što se pacijent žali, svaku bolest i sve od čega čovjek trpi u kontekstu cijeloga organizma. I profesionalna je dužnost homeopata na najbezbolniji način otkloniti simptome koji muče pacijenta samo u ukupnosti s općim poboljšanjem po cijenu pritiska na organizam, koji se lako postižu i zadovoljavaju neinformiranoga pacijenta, apsolutno proturječe homeopatskom prilazu i homeopatskoj etici.